Nepoštena poslovna praksa

Obmanjujuće i agresivne prakse, lažno oglašavanje, prava potrošača

Što je nepoštena poslovna praksa?

Nepoštena poslovna praksa obuhvaća sve radnje trgovaca koje su suprotne zahtjevima profesionalne pažnje i koje bitno utječu na ekonomsko ponašanje potrošača. Prema članku 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je izričito zabranjena. Članak 34. definira da je praksa nepoštena ako je suprotna profesionalnoj pažnji i ako bitno utječe ili je vjerojatno da će utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača. Zakon posebno razlikuje dvije kategorije: zavaravajuću poslovnu praksu i agresivnu poslovnu praksu.

Zavaravajuća poslovna praksa

Prema članku 35. Zakona o zaštiti potrošača, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije ili na drugi način zavarava potrošača u vezi s postojanjem ili prirodom proizvoda, njegovim obilježjima, cijenom ili pravima potrošača. Članak 37. taksativno navodi 27 postupaka koji se smatraju zavaravajućom praksom — uključujući lažno isticanje znakova kvalitete, obmanjujuće pozivanje na kupnju po određenoj cijeni, lažne tvrdnje o liječenju bolesti te podnošenje lažnih potrošačkih recenzija (članak 37. točke 26. i 27.). Također, članak 36. uređuje zavaravajuća propuštanja — kada trgovac skriva važne informacije koje su potrošaču potrebne za informiranu odluku.

Agresivna poslovna praksa

Sukladno članku 38. Zakona o zaštiti potrošača, agresivnom se smatra praksa koja korištenjem uznemiravanja, prisile ili nedopuštenog utjecaja umanjuje slobodu izbora potrošača. Članak 40. navodi osam konkretnih postupaka koji čine agresivnu praksu: stvaranje dojma da potrošač ne može napustiti prostorije dok ne sklopi ugovor (točka 1.), nezatraženi posjeti domu ignorirajući zahtjev za odlaskom (točka 2.), ustrajno neželjeno komuniciranje (točka 3.), oglašavanje usmjereno na djecu (točka 5.) te stvaranje lažne predodžbe o osvojenoj nagradi (točka 8.).

Pravo na naknadu štete i teret dokaza

Prema članku 41. Zakona o zaštiti potrošača, potrošači koji su pretrpjeli štetu zbog ugovora sklopljenog pod utjecajem nepoštene prakse imaju pravo na naknadu štete prema općim pravilima ugovornog prava. Važno je istaknuti da je prema članku 42. teret dokaza o točnosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom na trgovcu, a ne na potrošaču. To znači da trgovac mora dokazati istinitost svojih tvrdnji, što značajno olakšava položaj potrošača u eventualnom sporu. Inspektor može zabraniti nepoštenu praksu rješenjem prema članku 147. stavku 2. Zakona.

Kako vam Borić & Toš može pomoći?

Odvjetničko društvo Borić & Toš pruža stručnu podršku potrošačima suočenim s nepoštenom poslovnom praksom. Izrađujemo pisano pravno mišljenje koje kvalificira konkretno postupanje trgovca i utvrđuje radi li se o zavaravajućoj ili agresivnoj praksi. Procesni hodogram prikazuje korake za zaštitu vaših prava — od prijave tržišnoj inspekciji do tužbe za naknadu štete. Na osobnoj online konzultaciji s odvjetnikom dobivate konkretne upute za dokumentiranje nepoštene prakse i ostvarivanje svojih prava.

FAQ — Nepoštena poslovna praksa

Što se smatra nepoštenom poslovnom praksom?

Prema članku 34. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena je praksa koja je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i bitno utječe na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača. Posebno se razlikuju zavaravajuća praksa (netočne informacije, lažno oglašavanje) i agresivna praksa (uznemiravanje, prisila, nedopušten utjecaj).

Kako mogu prijaviti nepoštenu poslovnu praksu?

Nakon podnošenja pisanog prigovora trgovcu sukladno članku 10. Zakona, možete podnijeti predstavku tržišnoj inspekciji prema članku 142. Prema članku 147. stavku 2., nadležni inspektor rješenjem će zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se smatra nepoštenom. Također imate pravo na naknadu štete prema članku 41.

Što su lažne recenzije prema Zakonu?

Članak 37. točke 26. i 27. Zakona o zaštiti potrošača izričito zabranjuju navođenje da recenzije potječu od potrošača koji su kupili proizvod bez poduzimanja razumnih provjera, kao i podnošenje ili naručivanje lažnih recenzija radi promocije proizvoda. Takvo postupanje smatra se zavaravajućom poslovnom praksom.

Tko mora dokazati da praksa nije nepoštena?

Prema članku 42. Zakona o zaštiti potrošača, teret dokaza o točnosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom je na trgovcu. To znači da trgovac mora dokazati da su njegove tvrdnje istinite, a ne potrošač da su lažne, što značajno olakšava položaj potrošača.

Kako do pravnog mišljenja?

01

Pošaljite upit

Odaberite područje i temu, opišite situaciju i priložite relevantne dokumente.

02

Pregled i ponuda

Odvjetnik pregledava upit i šalje vam pisanu ponudu s procjenom radnih sati.

03

Pravno mišljenje

Izrađujemo pisano pravno mišljenje s procesnim hodogramom — pregled opcija, rokova i rizika. Zastupanje i izrada podnesaka nisu dio paketa i ugovaraju se posebno.

04

Online konzultacija

Završni video poziv s odvjetnikom radi pojašnjenja mišljenja i odgovora na pitanja.

Trebate pravno mišljenje s temom „Nepoštena poslovna praksa"?

Opišite svoju situaciju i priložite relevantne dokumente. Odvjetnik pregledava upit i šalje pisanu ponudu — bez obveza.

Pošaljite e-mail Nazovite nas